Sa tvojih usana
kad sat zazvoni na kuli
sred begove dzamije
ja sicu sicu do baste
satro sljive da poberem
ti uzmi ibrik
srebrn ibrik
ko fol vode da doneses
i tada priznat cu ti sve
sapnut rijeci te
volim te
sa tvojih usana
vrucina ubija
jos pamtim legende
starih plemena
sto za ljubav glavu gube
i umiru kada ljube
i tada priznat cu ti sve
sapnut rijeci te
volim te